Marokanski crni sapun: beldi, hamam i svakodnevno pranje

U Fesu se hamam lakše nađe nosom nego očima. Vrata su mu namjerno skromna, a ulaz odmah skreće iza ugla, da niko s ulice ne vidi unutra. Prepoznaš ga po mirisu pare i sapuna koji izlazi kroz ta vrata.

Obično stoji do džamije, a zidom se naslanja na javnu pekaru, da se toplota iskoristi do kraja. U istom komšiluku su česma i mekteb.

Sapun kojim se u njemu pere zove se sabun beldi, a Marokanci ga obično zovu samo el-beldi. Francuzi kažu savon noir, a mi marokanski crni sapun.

Šta je sapun beldi

Pravi se od maslinovog ulja i kalijeve lužine, potaše. Uz ulje idu i zgnječene masline, koje mu daju gustinu gela i boju između tamnozelene i crne.

Potaša je razlog zašto beldi dolazi kao mekana pasta u tegli. Sapun napravljen sa sodom, natrijevom lužinom, stvrdne se u komad. Sapun napravljen s potašom ostane mek i lako se zahvati prstima. Nekad se potaša dobijala iz pepela biljaka.

Riječ beldi na marokanskom arapskom znači domaće: ono što je napravljeno ovdje, rukom, na tradicionalan način. Njen par je roumi, ono što dolazi izdaleka, sa Zapada, iz fabrike. Te dvije riječi žive samo zajedno.

I riječ sapun prešla je dug put. Arapsko sabun stiglo je iz latinskog sapo preko aramejskog i grčkog. Naša riječ sapun stigla je iz istog latinskog, vjerovatno preko srednjovjekovnog grčkog. Kad Marokanac kaže sabun, a Bosanac sapun, obojica govore latinski, svaki sa svojim naglaskom.

Sapun na leđima mazgi

Dvadesetih godina 16. vijeka Hasan al-Wazzan, kojeg Evropa zna kao Lea Africanusa, opisao je pijace i radnje Fesa. Među njima su i radnje koje prodaju tečni sapun. Sapun se, zapisao je, pravio i u planinama oko Fesa, a u grad je dolazio na leđima mazgi.

Za jednu planinu sjeverno od Fesa napisao je da obiluje uljem, medom i vinovom lozom, i da se njeni stanovnici najviše bave pravljenjem sapuna.

Maslina u toj priči radi dva posla. Ulje ide u sapun, a koštice u vatru: ložišta feskih hamama lože se košticama maslina i drvenom strugotinom. U Leovo vrijeme ložilo se nečim manje mirisnim, suhom stočnom balegom, koju su skupljali dječaci.

Leo je u Fesu izbrojao više od stotinu hamama, svi građeni po istom obrascu. Većina je pripadala džamijama i medresama i plaćala im godišnju zakupninu. Jednom godišnje hamamdžije bi uz trube i svirale izašli izvan gradskih zidina po divlji luk, stavili ga u mesinganu posudu, pokrili platnom natopljenim lužinom i objesili na vrata kupatila, za sreću.

Hamam, prostorija po prostorija

Hamam je nastao iz rimskog i bizantskog kupatila i prilagođen je pranju koje traži islam. U Volubilisu su Rimljani sagradili svoja kupatila, a krajem 8. vijeka Idrisidi su nedaleko od njih podigli hamam, najstariji iz islamskog doba koji je u Maroku pronađen. Prije dvadesetak godina u Maroku je radilo oko pet hiljada tradicionalnih hamama, a u Fesu više od 120.

Marokanski hamam ide u pravoj liniji: hladna, mlaka pa vruća prostorija, jedna iza druge. U Fesu se zovu el-barrani, el-wasti i ed-dakhli, a srednja je obično najveća. Prije njih je guelssa, prostorija za presvlačenje. U prostorijama za kupanje je oko 35 stepeni i skoro potpuna vlažnost.

Taj pravi niz Maroko je naslijedio od Rimljana i zadržao ga, najvjerovatnije zato što je ostao izvan osmanskog uticaja. Hamami na istoku, pa i oni koje su Osmanlije donijele u Bosnu, građeni su oko središnjeg prostora. Najstariji sarajevski, Isa-begov, zapisan je 1462. godine, skoro sedam vijekova poslije onog u Volubilisu, i do Sarajeva je stigao sasvim drugim putem.

U vrućoj prostoriji je barma, bazen u zidu u koji vrela voda dolazi pravo iz ložišta i puni prostoriju parom. Uz zidove su male niše, mtahre, za one koji žele više mira. Najdublja niša, najdalja od ulaza, u Fesu tradicionalno pripada svecu hamama. Tu se pale svijeće.

Iza zgrade, s posebnim ulazom, je ložište. U Fesu ga zovu farnachi. Voda se grije u velikim mesinganim kazanima, nekad bakrenim. Dim iz vatre prolazi ispod poda vruće prostorije i izlazi kroz četiri dimnjaka u njena četiri ugla. To je rimsko podno grijanje, i u marokanskim hamamima još radi.

Muškarci i žene u Fesu se kupaju u različito vrijeme, u istoj zgradi. Jedini dvostruki hamam u gradu, s odvojenim dijelovima, je Saffarin, nazvan po majstorima koji su na obližnjem trgu kovali metal.

Para, sapun, kessa, ghassoul

U hamamu se prvo sjedi u toploti.

Onda dolazi beldi. Utrlja se u vlažnu kožu, ostavi nekoliko minuta i ispere. Sapun omekša i očisti, a ostatak posla radi rukavica.

Ta rukavica je kessa. Gruba je, navuče se na šaku i njome se skida omekšala koža. Vrlo često to za tebe radi tayyaba, žena koja u hamamu pere i masira.

I sarajevski hamami imali su svoju kesu. Na ruci ju je nosio tellak, a riječ je u bosanski došla preko turskog iz perzijskog, gdje znači vreća.

Poslije kesse ponovo voda, a onda ghassoul, na kosu i tijelo. To je glina bogata magnezijem, i ime joj kaže čemu služi: dolazi od arapskog glagola za pranje, pa je ghassoul, doslovno, ono što pere.

Vadi se iz podzemnih galerija u dolini srednje Moulouye, kod Missoura, na rubu Srednjeg Atlasa, oko 200 kilometara od Fesa. To je jedino nalazište na kojem se kopa. Poslije vađenja ghassoul se prebira rukom, pere i suši na suncu. Krajem 18. vijeka sultanovom odlukom kopovi su dati šerifima iz Ksabija, uz obavezu da polovinu novca od svake prodaje predaju državnoj blagajni.

Kod kuće se sirova glina preko noći namakala u vodi s mirisnim dodacima, između ostalog s mirtom i narandžinim cvijetom.

Na kraju se ispere i ghassoul.

Cijelo popodne

U hamam se ide na cijelo popodne, a poslije kupanja sjedi se u guelssi i razgovara. Leo je zapisao da su se ljudi poslije kupanja gostili uz muziku i pjesmu. U njegovo vrijeme, dok su se kupale žene, preko ulaza bi se razapelo uže, znak muškarcima da dalje ne idu.

Hamam prati ženu kroz život. Ide se prije svadbe, četrdeset dana poslije poroda i prije velikih praznika. Za nevjestin hamam nose se posebna jela i slatkiši, koji se jedu kad se kupanje završi.

U Fesu je prije više od stotinu godina nevjesta pet dana prije svadbe išla popodne u hamam sa ženama iz porodice, a jedna od njih nosila je svijećnjak s voštanom svijećom, koju bi upalile kad uđu. A za crvenu koju su u dijelovima Maroka nevjeste nosile na obrazima pročitaj šta je aker fassi.

Ko nikad nije išao, hamam zna iz priča bake i djeda. A s druge strane granice, u alžirskom Konstantinu, jedna je žena istraživačima opisala hamam jednom rečenicom: „U hamamu ti, i ako te ne poznajem, mogu reći sve.“

Čime se prati svaki dan

Na Dobrinji, 2003. godine, imao sam pet godina. Mama me prala beldijem i ribala kessom. Poslije dugog dana igranja u parku mrtva koža i prljavština silazile su pod kessom kao „crni rezanci“.

Kad sam o tome pričao prijateljima u školi „Skender Kulenović“, gledali su me čudno. Crni rezanci?

Iz hamama se kući najlakše ponese redoslijed. Za svakodnevno pranje pomaže još nešto: znati broj svoje kože.

Površina kože je blago kisela, u prosjeku oko pH 4,7. U mjerenjima je koža s pH ispod 5 u boljem stanju: bolje drži vlagu i manje se ljušti.

Sapun je po prirodi lužnat. Kad su ispitivani sapuni u komadu s police, većina je imala pH između 9 i 10. Čak i obična voda iz česme, u Evropi obično oko pH 8, podigne pH kože i drži ga višim do šest sati.

Pranje koje koži uzme previše ostavi poznat osjećaj: zatezanje čim se opereš, poslije i suhoću. Zato je zatezanje poslije pranja znak koji vrijedi pratiti.

Hamam sapunu daje mjesto s jasnim prije i poslije: paru prije, a vodu i rukavicu poslije. Jutarnje tuširanje nema ni paru ni tayyabu, pa mu treba pranje koje kožu ostavi hidriranom.

Tu pomaže glicerin. Drži vodu u površinskom sloju kože i poboljšava njenu hidrataciju. Pronađen je, kako i priliči, u loncu sapuna: 1779. godine hemičar Carl Wilhelm Scheele izdvojio ga je iz maslinovog ulja koje se pretvaralo u sapun i nazvao ga slatkim principom masti.

ALJIG je naš gel za tuširanje s narandžinim cvijetom, napravljen s glicerinom i arganovim uljem. Koža poslije ispiranja ostane hidrirana, a miris narandžinog cvijeta zadrži se na njoj.

Kako koristiti crni sapun kod kuće

Ako imaš teglu beldija, kod kuće vrijedi isti redoslijed, s toplim tušem umjesto pare.

1. Nekoliko minuta pod toplim tušem, da koža bude vlažna.
2. Prstohvat beldija utrljaj u vlažnu kožu tijela.
3. Ostavi ga pet do deset minuta.
4. Isperi, pa pređi kessom.
5. Ponovo isperi.
6. Ako imaš i ghassoul, pomiješaj ga s toplom vodom u pastu, nanesi na kosu i tijelo, ostavi nekoliko minuta i isperi.
7. Za kraj umasiraj u kožu malo arganovog ulja.

U AZOURANE dolaze i crni sapun beldi i rukavice kessa.

A ako ti ikad u Fesu zatreba hamam, prati miris sapuna.