Naše misli

Aker fassi: šta je i kako se nosila marokanska crvena

Šta je aker fassi, odakle mu ime i kako se ta crvena nosila na marokanskim svadbama. I kako je danas nositi na usnama i obrazima.

Kad bi u Fesu neko umro, s madraca u kući skidale su se pamučne presvlake. Tepisi su se sklanjali, a na pod su se stavljale hasure donesene iz džamije. Pilo se iz jeftinih zemljanih posuda, kupljenih baš za tu priliku. Žene su u kuću žalosti dolazile u jednostavnoj bijeloj odjeći, bez nakita.

Ako je neka od njih imala crvenu na obrazima, morala ju je sprati prije nego što krene.

Crvena na obrazima značila je da se nešto slavi.

To pravilo zapisao je finski antropolog Edward Westermarck.

Papirni kolaž: soba s hasurama na podu, smotanim tepihom i nizom jednostavnih zemljanih posuda.

Šta znači ime

U zapisima od prije stotinu godina ta se crvena zove ʿaker. Od te riječi dolazi i današnje ime aker fassi, na arapskom عكر فاسي. Fassi znači „iz Fesa“.

U njima riječ stoji sama, bez Fesa. Ono pravilo o crvenoj i kući žalosti, eto, zapisano je baš u Fesu.

Crvena na svadbi

U plemenu Ulad Bu Aziz mladić je djevojci s kojom se ženi slao ogledalo, češalj, sapun za pranje, kanu, crvenu za obraze, benzoin, hurme i ono što će nositi. Desetak i više dana prije svadbe sve se to nosilo do šatora njene porodice.

Papirni kolaž: ogledalo, češalj, sapun, kana, benzoin, hurme, presavijena odjeća i mala posuda s crvenom za obraze.

U plemenu Ait Sadden sedam djevojaka bi rano ujutro s izvora ili bunara donijelo vodu i njome okupalo nevjestu, u nadi da će se tako i same udati. Navečer, poslije zalaska sunca, ruke, stopala i kosu namazali bi joj kanom. Oči bi joj obojili surmom, a obraze crvenom. Šafranom bi joj povukli dvije linije nalik brkovima, preko obrva, i spojili ih trećom niz nos. Isto su se bojile i druge žene na svadbi, udate i neudate.

Vratimo se plemenu Ulad Bu Aziz. Mladoženja i njegovi neoženjeni prijatelji obilazili bi na konjima, mazgama i magarcima šatore po svom i okolnim selima. U svakom šatoru dočekalo bi ih isto: „Dajte nam deve.“ Momci bi dali hurme i dobili novac. Kad bi nestalo hurmi, odgovarali su: „Deve su otišle u Marakeš.“ Novac su im davali svejedno.

Dok su muškarci bili u tom obilasku, žene iz mladoženjinog i nevjestinog sela uređivale su nevjestu i same sebe: surma na oči, crvena na obraze. To uređivanje zove se tezyina.

Sedmi dan nakon poroda

Crvena se vraćala i kad bi se rodilo dijete. Kod istog plemena majka je nakon poroda ležala do sedmog dana, a muž joj je za to vrijeme na pijaci kupovao hranu i kanu. Sedmog dana ustala bi, okupala se toplom vodom u ograđenom dijelu šatora i crvenom napravila po jednu tačku na svakom obrazu. Trepavice bi potamnila surmom, a ruke i stopala obojila kanom.

Westermarck sve to kaže jednom rečenicom: uređivala se tako da izgleda kao nevjesta.

Na amazighskom se to kaže pisati

Otprilike u isto vrijeme francuski lingvist Émile Laoust opisao je kako se žena iz plemena Ntifa kupa i uređuje. Mirisni sapun kupuje od torbara i plaća ga jajima, žitom ili vunom. Uoči praznika preokrene veliku korpu u kojoj se nosi žito, prekrije je dugim ogrtačima i unutra se okupa toplom vodom. To se zove tahammamt, mali hamam.

Onda dolazi boja. Stavljati boju na lice, piše Laoust, na amazighskom se kaže ara, pisati, i sve se žene bave tim pisanjem. Crvenom ʿaker boji jagodice, a kupuje je na pijaci, u malim posudicama koje se zovu aurtar. Obrve produžuje širokom crnom linijom, a surmu brižljivo čuva u cjevčici od trske.

Papirni kolaž: male zemljane posudice na tezgi na pijaci, jedna otvorena, s crvenom unutra.

Laoust je zapisao i šta domaćica drži u kožnoj torbi: malo ogledalo, češalj, a staklene perle, klinčiće i majčinu dušicu pažljivo zavezane u krpice.

Kako nositi crvenu danas

Ako crvenu nosiš i na usnama i na obrazima, počni od usana. Ono što ostane na jagodici prsta utapkaj na jagodicu obraza, tamo gdje su je stavljale i žene iz plemena Ntifa. Bosanski je tu praktičan: i prst i obraz imaju jagodicu.

Obraz tako dobije blažu nijansu iste crvene, pa se usne i obrazi slažu. Za jaču boju dodaj još jedan tanak sloj. Postupak korak po korak imaš u vodiču Kako nanijeti boju na usne i obraze.

AZGGAGH znači crveno

Naš balzam za usne i obraze zove se AZGGAGH. To je amazighska riječ za crveno. U Soussu, odakle je moja porodica, „crven je“ kaže se iga azuggʷaɣ.

Ime je, znači, samo boja. Lako se pamti.

Teglica AZGGAGH balzama za usne i obraze na papirnoj podlozi u plavoj boji i boji gline.

AZGGAGH je balzam u teglici od 20 g. Na usnama daje crvenu blažu od ruža, uz koju usne bez ikakvog truda izgledaju prirodno rumenije. Na obrazima ostavlja lagano rumenilo. Dok boji, usne i obraze omekšava i njeguje. Ima sedam sastojaka: ricinusovo ulje, ulje slatkog badema, pčelinji vosak, ekstrakt cvijeta maka, shea maslac, CI 77491 (željezni oksid koji daje crvenu) i tokoferol.

Njihove INCI nazive nađeš na stranici sa sastojcima. Boja se najbolje procjenjuje na vlastitoj koži, a to možeš uraditi u našoj radnji u SCC-u.

A crvenu na obrazima danas možeš nositi i u sasvim običan utorak.