Arganovo ulje: kompletni vodič za lice, kosu i tijelo

Francuski etnograf Émile Laoust opisao je 1920. godine trgovca u marokanskoj gradskoj radnji. Do nogu su mu stajala dva ćupa. U jednom je bilo maslinovo ulje, a u drugom zit argan, arganovo ulje. Kupcima je ulje grabio malim limenim mjericama s dugom drškom savijenom u kuku.

Argan je stajao pored maslinovog ulja iz jednostavnog razloga. Kupovao se za jelo.

Stotinu godina kasnije ista riječ piše na bočici od 30 mililitara u Sarajevu, a ulje iz nje brojimo u kapima.

Riječ i drvo

Argan je amazighska riječ, a zapisana je rano. U prvoj polovini 13. vijeka Ibn al-Bajtar, apotekar rođen u Malagi, koji je umro u Damasku 1248. godine, unio ju je u svoju veliku knjigu o lijekovima i namirnicama. Naveo je da je ardžan berberska riječ, kako se tada govorilo, i ime drveta s krajnjeg zapada Magreba.

Zapisao je i da se od ploda pravi ulje za jelo, slatko kao maslinovo. Barem po riječima onih koji su ga jeli.

Drvo se zove Argania spinosa. Jedini je predstavnik svoje tropske porodice sjeverno od Sahare, porodice u koju spada i drvo karite, poznatije po shea maslacu. Raste gotovo samo na jugozapadu Maroka, između Visokog Atlasa i Antiatlasa. UNESCO je taj kraj 1998. proglasio rezervatom biosfere: skoro dva i po miliona hektara na kojima živi više od tri miliona ljudi.

U Soussu i Antiatlasu argan se koristi najmanje hiljadu godina. Na Igilizu, planinskom uporištu u Antiatlasu odakle je krenuo almohadski pokret, arheolozi su u slojevima od 10. do 13. vijeka našli ugljen od arganovog drveta i ljuske njegovih koštica, u mnogima od njih više nego ičega drugog. Argan je tu bio gorivo, hrana za stoku i ulje.

Prvi opis koji je stigao do Evrope ostavio je Leon Afrikanac, 1526. godine. U oblasti Haha opisao je trnovito drveće s plodom nalik španskim maslinama, koji su mještani zvali arga. Od njega su pravili ulje za jelo i za lampe. Opisao je i kako se jelo: u kašu od ječma nalije se domaćeg ulja, a cijela porodica stane oko jedne posude i jede rukama, bez kašika.

U Hadekisu, u istoj oblasti, godišnji vašar trajao je petnaest dana. Arganovo ulje prodavalo se na njemu pored stoke, maslaca, vune, željeza i platna.

Španski putnik Domingo Badía, poznatiji kao Ali Bej, prošao je 1804. kroz arganovu šumu dugu deset do dvanaest dana hoda. U putopis je upisao pitanje: zar se to drvo ne bi moglo presaditi u južnu Evropu? Takav dobitak, smatrao je, vrijedio bi više od jedne nove provincije.

Još 1931. jedan francuski priručnik o Maroku bilježio je da je arganovo ulje vrlo cijenjeno jestivo ulje u Soussu i da ga mnogi u Mogadoru, današnjoj Essaouiri, i dalje više vole od maslinovog.

Šuma koju niko nije posadio

Ali Bej je zapisao i da se argan množi sam, bez ičije pomoći. Tako to izgleda putniku koji kroz šumu prolazi deset dana.

Tradicionalno se argan ne sadi, ne kalemi i ne razmnožava reznicama. Seljaci čuvaju mladice koje same niknu, često u zidovima oko njiva, a drvo godinama orezuju, prorjeđuju i oblikuju. Veliko drvo s jednim deblom posao je nekoliko generacija.

Šumarski inženjer Mohtar Ba izbrojao je sedamnaest oblika koje ljudi daju arganu i svakom dao ime, od pinije i kišobrana do stepenica, grma i zelene stijene. Oko sela se od arganovih debala prave žive ograde, a ponegdje su debla doslovno isprepletena.

Svako drvo ima vlasnika ili nekoga ko na njega ima pravo. Svako selo čuva i jedno ili više svetih stabala, često ograđenih, pored turbeta. Berba s tih stabala prati se ženskim obredima, na tačno određene datume.

Od maja do septembra dijelovi šume se zatvaraju. I taj period i ta mjesta zovu se agdal. Tada plodove smiju skupljati samo oni koji na njih imaju pravo, a zatvoreni prostor često je označen gomilama kamenja.

Jedno ulje za sve

U selima Soussa dugo je postojalo samo jedno arganovo ulje, od prženih jezgri, i za kuhinju i za lice. Istim uljem žene su kuhale tažin i kuskus i njime omekšavale ruke i lice.

Oko Tiznita žene su vlasište masirale uljem kojim su prije toga valjale kuskus.

Moja porodica je iz Soussa. Kod kuće smo uvijek imali dvije bočice argana: jednu za jelo, drugu za lice, tijelo i kosu. Iz prve smo argan dodavali raznim jelima i jeli ga u amlouu: prženi bademi se samelju pa umijese s medom i arganovim uljem. Amlou mi je kao životna Nutella, kao i mnogim Marokancima.

Ulje je imalo i svečanu stranu. Ulazilo je u jela za gozbe i nosilo se kao svadbeni poklon. Ono od svetih i posebnih stabala cijedilo se odvojeno i poklanjalo, jer se vjerovalo da nosi baraku, blagoslov koji mi u Bosni zovemo bereket.

I ukus je imao svoje pleme. Plemena oko Essaouire voljela su blago ulje od lagano prženih jezgri, a pleme Ait Ba'amran snažnije, od jako prženih jezgri. Neki su ga začinjali pelinom, drugi ljutom papričicom ili majčinom dušicom.

Ljudi iz unutrašnjosti govorili su da obalnom ulju ukus mijenja more. Ljudi s obale isto su tvrdili za planinsko ulje i visinu.

Ulje je nekad gorjelo i u lampama i išlo u sapun. Te je poslove s vremenom izgubilo, a kuhinju i njegu zadržalo.

Kako se pravilo

Plodovi sazrijevaju ljeti i skupljaju se jednom godišnje, u julu i augustu. Suše se na suncu, a osušeni plod na tašelhitu zove se afyach. S njega se skine meso, alig.

Koštica se razbije između dva kamena da se oslobode jezgre, tiznin. Jezgre se nekoliko minuta prže na zemljanom tanjiru, pa samelju u ručnom mlinu od dva kamena. Dobijeno tijesto mijesi se rukama, uz toplu vodu dodavanu u tačno odmjerenim količinama, dok ulje ne izađe.

Žene razlikuju duge, tanke i male debele jezgre i imaju za njih imena: tarzift, tazdit, tdnit. Po jezgri znaju s kojeg je stabla plod. Vrste miješaju namjerno, jer tek smjesa daje dobro ulje. Koštice koje su predugo stajale na suncu zovu ertbrint, „previše na suncu“, i potapaju ih u vodu cijeli dan, da jezgra izađe cijela.

Djevojčice su se poslu pridruživale od šeste godine, ali samo za skupljanje plodova i skidanje mesa. Koštice je razbijala, jezgre mljela i tijesto mijesila tek udata žena. Kad bi se udala, od majke bi dobila ručni mlin i kamen za razbijanje, kao dio miraza.

Posao je u kući bio podijeljen. Muškarac je uglavnom radio oko stabala i držao gotovo sva prava na njih. Žena je donosila alat, znanje i vještinu da od jezgre napravi ulje.

Za litar ulja treba oko dva i po kilograma jezgri, a jezgra je tek oko tri posto težine svježeg ploda. U jednoj koštici ima ih od jedne do tri. Ručno, to je najmanje cijeli radni dan jedne žene. Razbijanje koštica ostalo je ručni posao i u zadrugama koje su istraživači proučavali, jer za njega nije bilo odgovarajuće mašine.

U kući se ulje pravilo kad dođe prilika za njega, a na pijacu se nosilo tek malo, kad je trebalo novca.

UNESCO je 2014. to umijeće, koje majke uče kćerke od malih nogu, upisao na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a Ujedinjene nacije od 2021. obilježavaju 10. maj kao Međunarodni dan argana.

Kuhinjsko i kozmetičko ulje

Sve do sredine devedesetih arganovo ulje pravilo se samo ručno, u kući. Moderna proizvodnja računa se od 1996. godine, kad je osnovana prva ženska zadruga s djelimično mašinskim postupkom.

Argan je 2009. postao prvi marokanski proizvod sa zaštićenom geografskom oznakom, ujedno i prva takva oznaka na afričkom kontinentu. Istraživači su 2011. zabilježili da je rast cijene argana nekim seoskim porodicama omogućio da više troše i da kćerke pošalju u srednju školu.

Sa zadrugama se jedno ulje podijelilo na dva. Za kuhinju se jezgre i dalje prže nekoliko minuta, jer tako ulje dobije ukus i miris prženog lješnika. Za kožu se taj korak preskače i ulje se cijedi iz sirovih jezgri.

Ručni mlin melje samo pržene jezgre, pa se ulje za kožu od početka cijedi presom. Danas zadruge ulje uglavnom cijede mašinski, bez vode.

To je i ulje u našoj bočici. 100% arganovo ulje ima jedan sastojak, Argania Spinosa Kernel Oil. Hladno je cijeđeno iz neprženih jezgri i nerafinirano, iz regije Souss-Massa, i puni se u Maroku. Omekšava i zaglađuje kožu, brzo se upija i ostavlja joj prirodan sjaj.

Proizvode razvijamo i pravimo s više od 160 ženskih zadruga širom Maroka. Arganovo ulje za nas prave zadruge iz te mreže, a kupujemo ga od njih direktno.

Koliko kapi za lice, kosu i tijelo

U bočici od 30 ml ima 600 kapi, a licu treba jedna do tri. To je između 200 i 600 nanošenja na lice iz jedne bočice.

Argan je od onih sastojaka koje vrijedi trošiti malo. Jedna bočica ide na lice, kosu i tijelo, pa na polici ostaje mjesta.

Lice

Stavite jednu do tri kapi na dlan, protrljajte dlanove i utisnite ulje u čistu, blago vlažnu kožu. Argan je zadnji korak njege.

Ako vam je koža masnija, počnite od jedne kapi, a u danima kad je suha uzmite tri. Možete ga koristiti svaki dan. Redoslijed s kremom i zaštitom od sunca imate u vodiču kako nanijeti arganovo ulje na lice.

Kosa

Dvije do četiri kapi, a za dugu kosu malo više. Protrljajte ih među dlanovima i pređite preko dužine i vrhova, na suhoj ili vlažnoj kosi. Argan zaglađuje vrhove, a kosa je pod prstima mekša. Više o tome je u vodiču kako koristiti arganovo ulje za kosu.

Tijelo i ruke

Nekoliko kapi na suhe laktove, koljena, šake ili kožu oko noktiju. Najbolje poslije tuširanja, dok je koža još blago vlažna, jer se tada ulje najlakše razmaže.

Kako prepoznati dobro arganovo ulje

Počnite od deklaracije. Na bočici čistog arganovog ulja stoji jedan sastojak, Argania Spinosa Kernel Oil: latinsko ime drveta i dio iz kojeg ulje dolazi, jezgra.

Onda pogledajte boju. Po marokanskom zakonu ulje od neprženih jezgri je svijetložuto, a ulje od prženih jezgri tamnije, sve do narandžastožutog. To tamnije danas ide u kuhinju.

Na kraju miris. Rafinirano ulje prošlo je izbjeljivanje i dezodoraciju, koji mu oduzimaju i boju i miris. Nerafinirano ulje zadrži orašast miris argana.

Miris se najlakše provjeri uživo. U našoj radnji u Sarajevo City Centru argan možete pomirisati i probati na dlanu prije nego što ga kupite. Detaljnije provjere su u vodiču kako prepoznati čisto arganovo ulje, a laboratorijski podaci o našem ulju na stranici specifikacija arganovog ulja.

Kako čuvati arganovo ulje

Držite ga na hladnom, dalje od sunca i toplote, u dobro zatvorenoj bočici od tamnojantarnog stakla. Bolje mu je u fioci ili ormariću u sobi nego na polici pored tuša, gdje je svako jutro para.

Trgovac iz 1920. grabio je argan limenom mjericom.

Vaša mjera je kap. Ista jezgra, samo nepržena.