Šta je plava nila: riječ, historija i kako koristiti masku s nilom

U novembru 1883. Charles de Foucauld prešao je planinu Bani na jugu Maroka. Putovao je prerušen i zapisivao sve što vidi. U oazi Tisint, na rubu Sahare, zapisao je da su svi obučeni u pamuk boje indiga, „tkaninu iz Sudana“. Sudanom se tada zvala zapadna Afrika južno od Sahare.

Platno se zvalo khent. Muškarci su nosili kechchabu, komad khenta dug dva do dva i po metra, s prorezom za glavu. Nije imala nijedan šav. Uglovi su se samo svezali sa strane. Žene su nosile jedan komad istog platna, zakopčan na ramenima, i uz njega kratak veo.

U fusnoti je Foucauld zapisao i cijene. Košulja od prave sudanske tkanine koštala je oko 60 franaka, a od obične pet ili šest. Pravu su nosili tek poneki šejh i marabut. Većina platna u Maroku bila je jeftina kopija napravljena u Engleskoj, koja je stizala preko luke Mogador, današnje Essaouire.

Plava je, znači, i 1883. bila roba vrijedna kopiranja. U Maroku se ta boja zove nila, a riječ je mnogo starija od svih tih karavana.

Riječ koja znači tamnoplavo

Na sanskritu nīla znači tamnoplavo. Odatle je riječ prešla u srednjoperzijski kao nīl, a iz perzijskog u arapski, kao nīl i nīla.

Ista riječ stigla je i do Evrope. Arapsko an-nīl, riječ nīl s arapskim članom, postalo je portugalsko anil i špansko añil. Riječ indigo došla je drugim putem, preko latinskog, od grčkog indikon, „ono indijsko“. Evropa je tako jednu boju upoznala pod dva imena: jedno je dobila po boji, drugo po zemlji iz koje je boja stizala.

Arapski je zadržao ime po boji, a trgovci su ga nosili i kao nadimak. U 11. i 12. vijeku jevrejske trgovce koji su indigo prodavali između Egipta i Evrope zvali su al-nīlī. Ime je preživjelo i na drugom kraju svijeta: u Maleziji se prirodna boja iz iste biljke i danas prodaje kao nila.

Rijeka Nil, koja se na arapskom piše isto, s nilom nema veze. Njeno ime dolazi iz grčkog.

Šta je nila prah

Plava nila, ili nila prah, osušen je i samljeven list biljke Indigofera tinctoria. Na deklaraciji kozmetike piše kao Indigofera Tinctoria Leaf Powder. Evropska unija ga vodi kao sastojak koji njeguje kožu, odnosno održava je u dobrom stanju.

Sama biljka je grm visok metar do dva, iz porodice mahunarki, s ružičastim ili ljubičastim cvjetovima. Poljoprivrednici ga siju u plodoredu jer popravlja zemlju. Divlje raste u tri područja: u tropskoj zapadnoj Africi, od Tanzanije do Južne Afrike i od Indije do jugoistočne Azije.

Indigo je jedna od najstarijih boja koje ljudi znaju: najstarija tkanina obojena njime, nađena u Peruu, stara je oko 6.000 godina.

U kožarama Fesa od tog lista tradicionalno se dobijala plava. Na pijacama se nila prodaje i danas. Istraživači su 2023. u Marakešu popisali četrdeset biljaka za bojenje, od kojih se četrnaest široko prodaje. Nila je među njima, uz broć, rezedu, argan i maslinu.

Indigo iz doline Draa

Maroko je indigo i uzgajao. Geograf al-Idrisi zapisao je 1154. da ga proizvode u dolini Draa, na jugu, i da se zbog niske cijene prodaje širom Magreba. Iz iste doline, prema jednom spisu iz 1191. godine, kana je išla „u sve zemlje“.

Dolinom Draa prolazili su karavani iz zapadne Afrike na putu prema prijevojima Atlasa i Marakešu. Njene oaze procvjetale su između 11. i 13. vijeka, u doba Almoravida i Almohada. Indigo je rastao uz glavni put.

Početkom 16. vijeka plava je putovala i morem. Italijanski trgovci donosili su u luku Salé tkanine, svilu, koralje, staklo i oružje. Zauzvrat su dobijali indigo, lan, pamuk, bademe, koru za štavljenje i druge boje.

Plava koja se otirala namjerno

Prava sudanska tkanina, ona skupa iz Foucauldove fusnote, najbolja je dolazila iz Kana, grada na sjeveru današnje Nigerije. Putopisac Heinrich Barth bio je tamo 1851. Zapisao je da se tkanina iz Kana nosi do Tripolija i Timbuktua, pa sve do obale Atlantika, gdje su se u nju oblačili stanovnici Arguina, u današnjoj Mauritaniji.

Kano je do 1855. imao više od 2.000 jama za bojenje. U njima su radili muškarci, u zajedničkim jamama. Bio je to izuzetak: u većem dijelu zapadne Afrike indigom su bojile žene.

Obojena tkanina se zatim tukla drvenim maljevima dok ne dobije sjaj. Ponegdje su u nju pri tome utukli još paste od indiga, da bi se boja otirala na kožu onoga ko je nosi. Upravo to se i htjelo.

Tuarezi su takvu sjajnu tkaninu iz Kana posebno cijenili za velove.

Ko su plavi ljudi

Tuarezi žive u središnjoj Sahari, u Alžiru, Nigeru i Maliju. Kod njih lice pokrivaju muškarci, kad odrastu, velom koji se zove tagelmust. Žene lice tradicionalno ne pokrivaju. Indigo s vela i odjeće ponekad pređe na kožu i ostavi na njoj plavkast ton, pa ih zovu plavim ljudima.

U Maroku je to ime prišiveno njihovim zapadnim susjedima: Reguibatima i drugim plemenima koja govore hasanijski arapski, na zapadu Sahare, od juga Maroka i jugozapadnog Alžira do Mauritanije. Oko 1935. nastala je poznata fotografija s potpisom „Plavi ljudi iz Goulimine“, današnjeg Guelmima.

Sredinom 20. vijeka ime su učvrstili filmovi, među njima Disneyjev kratki film Blue Men of Morocco, koji je u kina stigao 14. februara 1957. godine, na Valentinovo. Film je o Reguibatima.

Nila na koži danas

Nila je u mom djetinjstvu bila poznat plavi prah. Vidio sam i majku kako je stavlja.

Na jugu Maroka nila se i danas nosi. Tradicionalna melhfa sahravijskih žena, dugi omotač od tankog, providnog muslina obojenog indigom, i sama se zove nila. Boja tkanini daje sjaj i može preći na kožu.

Posebnu melhfu od nile žena nosi po nekoliko dana. Tamnoplavo koje ostane na koži, vjeruje se na jugu, omekšava kožu i daje joj posebnu nježnost.

Prah nile ide i direktno na kožu. U hamamu se miješa s crnim beldi sapunom, umasira u tijelo i spere. Za lice se miješa s arganovim uljem ili ružinom vodicom. I taj se običaj najviše veže za jug i za žene iz Sahare. Kako hamam ide, korak po korak, piše u tekstu o marokanskom sapunu i hamamu.

Maska s plavom nilom

TIFAWT je naša maska za lice s plavom nilom i uljem sjemenki opuncije, u tegli od 200 g.

Nakon deset minuta i ispiranja koža postane vrlo meka. Osjećaj je kao poslije tretmana lica u salonu, samo kod kuće. O samom ulju više piše u vodiču ulje opuncije za lice.

Sastojke nabavljamo iz više od 160 ženskih zadruga širom Maroka, a proizvode prave laboratoriji u Maroku.

TIFAWT je riječ na tašelhitu, jeziku Soussa. Znači svjetlost, a srodna je s glagolom koji znači i sjati i svitati, pa je ja razumijem kao izlazak sunca. Ime govori o tome da svoje lice vidiš u novom svjetlu.

Kako nanijeti masku s nilom

Nanosi je na čisto lice, dalje od očiju. Jagodicama prstiju lagano pritisni površinu maske i uzmi taman toliko da tankim slojem premažeš lice, kao četkicom. Ne vadi je u komadima.

Ostavi je deset do petnaest minuta, isperi vodom i nanesi kremu kao i svaki dan. Koristi se jednom ili dva puta sedmično, pa tegla od 200 g traje mjesecima, a otvorenu teglu treba potrošiti u roku od 12 mjeseci. Sve korake i puni sastav imaš na stranici maska za lice s plavom nilom.

Kupci u Sarajevu obično ne znaju šta je plava nila, ili su je upravo vidjeli kako se širi TikTokom.

Foucauld je 1883. kroz jug Maroka putovao prerušen, a cijene plave tkanine sklonio je u fusnotu. Ja im nilu objašnjavam za pultom, više od sto četrdeset godina kasnije. Srećom, bez prerušavanja.