Ženske zadruge Souss-Masse: priča iza arganovog ulja

U zadruzi Amal u Tamanaru, sedamdesetak kilometara južno od Essaouire, žene su 2010. godine svaki dan provodile po dva sata učeći čitati, pisati i računati. Svrha je bila zapisana jednostavno: da budu spremne donositi odluke.

Amal na arapskom znači nada. Zadruga je osnovana 1996. i obično se smatra prvom ženskom zadrugom za arganovo ulje u Maroku. Te 2010. u njoj je stalno radilo pedesetak žena, a još stotinjak povremeno.

Prije Amala arganovo ulje pravilo se samo u kući, za kuću. Znanje je staro najmanje hiljadu godina. Zadruga ima trideset.

Kako su nastale zadruge

Iza prvih zadruga stajala je Zoubida Charrouf, hemičarka s Univerziteta Mohammed V u Rabatu. Devedesetih je radila na tome da se utvrdi koje aktivne sastojke nosi argan. Godine 1996. osnovala je udruženje koje je, s razvojnim partnerima iz inostranstva, pokrenulo prve ženske zadruge s djelimično mašinskom proizvodnjom.

Udruženje je dobilo ime po Ibn al-Bajtaru, apotekaru iz 13. vijeka koji je zapisao da je argan berberska riječ.

Pravila prvih zadruga bila su jednostavna. Žene iz jednog sela, duara, donosile su plodove koje su same skupile i po narudžbi pravile ulje na stari način. Svaka članica imala je ista prava, dobit se dijelila pravedno, a sirovina se nabavljala na licu mjesta.

Cilj je bio da žene izađu iz kuće, da se same organizuju i da imaju svoju zaradu, a s njom i jače mjesto u životu sela. Zadruge su ih učile i da plod beru pažljivije prema drvetu i uključivale ih u obnovu arganove šume.

Članice su najčešće bile udovice, razvedene i neudate žene. U tim krajevima nije se lijepo gledalo na udatu ženu koja radi u zadruzi, pa je zadruga zaradu donijela upravo ženama koje druge nisu imale.

Za Amalom su 1997. došle dvije zadruge kod Smimoua, krajem devedesetih jedna u Mestiju, a 2002. zadruga u Tioutu. Od 2003. Maroko i Evropska unija uložili su dvanaest miliona eura u program za seoske žene i očuvanje arganove šume. Uz taj program nove zadruge nicale su širom rezervata biosfere koji je UNESCO proglasio 1998. godine.

Godine 1999. bilo ih je tek nekoliko, s par stotina žena. Do 2007. bilo ih je više od stotinu, s gotovo četiri hiljade članica. Danas ih ima na stotine.

Kako radi jedna zadruga

Većinu zadruga vode žene i rade za žene. Po modelu na kojem su nastale, članica dobija osnovnu platu i udio u dobiti zadruge.

Posao počinje ljeti, pod stablom. Plodove koje žena skupi na muževljevoj zemlji zadržava za sebe. Na tuđoj zemlji, po dogovoru, zadržava pola.

U zadrugama su mašine preuzele skidanje mesa s ploda, prženje jezgri za kuhinjsko ulje i cijeđenje. Ženama je ostalo razbijanje koštica, i to je najveći dio posla jedne članice. Kako se koštica razbija između dva kamena i kako se ulje pravilo u kući, pročitaj u vodiču kroz arganovo ulje.

Za razbijanje se plaća po učinku, po kilogramu jezgri koje je žena izvadila iz koštica.

Neke zadruge posao nose do žena. Oko sebe drže mrežu centara za razbijanje u okolnim selima. U jednoj zadruzi koju su istraživači obišli 2021. oko dvije hiljade žena koštice je razbijalo kod kuće ili na smjene, jer nisu imale ni vremena ni novca da putuju do zadruge.

Zadruge su se brzo počele udruživati. Prvi savez ženskih zadruga za argan u Maroku nastao je 1999. Od 2003. osnivaju se i zajedničke prodajne grupe, preko kojih zadruge ulje prodaju zajedno. Nacionalno udruženje zadruga za argan, osnovano 2004. godine, okupilo je više od šezdeset zadruga s oko tri hiljade žena.

U martu 2021. osnovana je nacionalna federacija žena u sektoru argana, za provincije rezervata. Okuplja hiljade članica, sve žene. Kao svoj prvi zadatak navela je da kontrola nad arganom ostane u rukama žena.

Zaštićeno ime, UNESCO i 10. maj

Maroko je 2008. donio zakon o zaštićenim oznakama porijekla. Prvu takvu oznaku dobilo je krajem 2009. arganovo ulje, pod imenom „Argane“. Iste godine Maroko je zabranio izvoz arganovih koštica i jezgri, pa je i cijeđenje ostalo u zemlji.

UNESCO je 2014. na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisao argan, prakse i znanja vezana za arganovo drvo. U tekstu upisa na prvom mjestu stoje žene: tradicionalnim postupkom ulje prave seoske žene, a u manjoj mjeri i muškarci koji žive u rezervatu.

Upis bilježi i kako se to znanje uči: oponašanjem i radom uz starije žene, izvan škole.

Godine 2021. Ujedinjene nacije proglasile su 10. maj Međunarodnim danom argana. Rezoluciju je predložio Maroko, supotpisalo ju je 113 država, a Generalna skupština usvojila ju je konsenzusom. Uz taj dan UN za zadruge kaže da otvaraju radna mjesta tamo gdje ljudi žive.

Šta to znači za ženu koja razbija koštice

Najjasnije se vidi na kilogramu. U istraživanjima iz 2014. i 2015. žena koja je koštice razbijala u zadruzi dobijala je za kilogram jezgri i do dvostruko više nego kad je radila za posrednike koji snabdijevaju privatne firme.

Privatne firme, koje su se pojavile sredinom dvijehiljaditih, do 2013. preuzele su najveći dio izvoza. Neke zadruge danas ulje prodaju direktno evropskim firmama.

Zato, kad kupuješ arganovo ulje, pitaj dvije stvari: ko ga je napravio i od koga ga prodavač kupuje.

Gdje smo mi u toj priči

Proizvode razvijamo i pravimo s više od 160 ženskih zadruga širom Maroka, a sastojke kupujemo direktno od njih.

Porijeklom sam iz Soussa, a do tih zadruga dovelo nas je moje pleme. AZOURANE je ime njegove planine na jugu Maroka i znači „ono visoko mjesto“.

Žene iz te mreže prave naše 100% arganovo ulje: na deklaraciji stoji samo Argania Spinosa Kernel Oil, a koža je poslije njega meka i ima prirodan sjaj. Isto će važiti i za ulje sjemenki opuncije, koje dolazi u našu ponudu.

Žene u Amalu učile su čitati i računati da bi mogle donositi odluke. U zadruzi se odluke donose na godišnjoj skupštini.

Tamo glas ima svaka članica.